Daleko,daleko..srce mi je ostalo.

You lost me..

Poslije toliko vremena,osmijeh na licu..
Vidjela sam te poslije toliko vremena i ništa mi nije značilo.
Da li to znači da okrećem novu stranicu u životu ?
Stranicu bez tebe,stare ljubavi ..
Ponovo sjaj u očima, bez tebe.

Sjedim ,razmišljam..
Kako bi bilo divno da sam ponovo dijete..
Naravno, nisam ni sada neka potpuno odrasla osoba ali ipak..
Taj osjecaj kada je sve lijepo a ti samo uzivas u tome..
Nemas briga o školi,društvu,ljubavi.. samo uživaš a i dodatno uljepšaš nekome život svojim osmijehom. Jednostavno sada nemam vremena za mnoge stvari koje sam voljela raditi kao mala..Ali željela bih vratit malo tog vremena, da ponovo osjetim tu sreću..

Rat..
Rodila sam se tek nakon što se rat završio..
Kada sam bila manja nisam bila ni svjesna šta se uopšte dogodilo u državi u kojoj živim.
Sada,kad već imam 15 godina,znam,razumijem mnogo toga.
Ubijeno je mnogo ljudi ali zbog čega? Šta je bio razlog?
Šta su postigli tim ratom? Koliko majki je izgubilo svoju djecu ,muževe?
Ostajem zatečena kada vidim da se svađaju oko toga koliko je ljudi ubijeno,to samo mogu bolesni ljudi. Zastrašuje me pomisao da živim ne u istoj državi,već na istoj planeti kao ti ljudi.
Za mene su svi ljudi (vjera nije bitna)  ubijeni su zbog jedne obične političke gluposti?
Čemu i dalje širiti mržnju?Podjestimo se da smo svi(katolici,pravoslavci i muslimani) izgubili nekog' svog.. I shvatimo kakav je osjećaj onda i kod drugih koji su isto izgubili svoje bližnje.
Budi čovjek,ne širi mržnju.